U evropskim zemljama je to skoro redovna praksa – svi zainteresirani mogu potpisati donorsku karticu kojom pristaju na to da se njihovi organi doniraju nakon moždane smrti, čime mogu spasiti jedan ili više života. No, kakva je situacija u Bosni i Hercegovini?

Istina, donorsku karticu formalno možete potpisati u gotovo svakom većem gradu u BiH, no, kako smo saznali od stručnjaka koji se bave ovom oblašću, sam potpis predstavlja tek simboličan izraz dobre volje. U BiH ne postoji zakon koji nalaže da samo potpisivanje donorske kartice znači i automatsko doniranje organa nakon smrti. Da bi vaši organi nakon smrti bili donirani, članovi vaše porodice moraju pristati na to, stoga sama kartica u ovom kontekstu ne znači ništa.

Kontakt osoba sa kojom su povezani svi stručnjaci iz oblasti zdravstva kada je u pitanju doniranje organa, jeste dr Halima Resić sa Klinike za hemodijalizu KCU Sarajevo. Sarajevo je, kad je donorska mreža u pitanju, glavni distibutor donorskih kartica, koje, na zahtjeve drugih ljekara, dr Halima Resić šalje u ostale gradove BiH.

Još jedan dodatni problem, pored zakona koji ne ide u prilog svojevoljnom doniranju oragana nakon smrti i nedovoljne informisanosti ljudi, jeste i nedostatak stručnog kadra koji bi mogao obavljati ove operacije. U Bosni i Hercegovini je moguće raditi samo transplantacije bubrega, za kojima inače i vlada najveća 'potražnja'. Ostali organi koji se često presađuju su srce, jetra i rožnica, no takve operacije nažalost nije moguće napraviti u BiH, upravo zbog nedostatka stručnog kadra.